Sprezanje naših mozgova


Jedno od najzanimljivijih novih područja istraživanja mozga je područje zrcalnih neurona. Zrcalni neuroni su neuroni koji se pale u našem mozgu kada svjedočimo radnji koju čini netko drugi, te koja zahtjeva istu grupu neurona. Kada se neuroni u mozgu druge osobe upale i kada ta druga osoba čini neku akciju, neuroni u našem mozgu se pale iz naklonosti. Kada neka druga osoba stavi šešir, na primjer, u našem mozgu se pale neuroni koji su zaduženi za tu radnju već samim time što svjedočimo akciju druge osobe, na isti način kao što se pale neuroni osobe koja tu radnju i radi. Ovaj se cijeli proces događa bez prolaska kroz normalan senzorno-kognitivni krug koji bi konvencionalni model mozga preporučivao: vizualne slike prolaze od optičkog živca (dok naše oči svjedoče kako druga osoba vrši neku radnju), pa zatim u vizualni korteks, nakon toga u dijelove mozga koji su zaduženi za donošenje odluka i konačno da bi bile prevedene u signale poslane kroz živčani sustav.

Blizu početka dvadesetog stoljeća, britanski matematičar i fizičar, Sir James Jeans je dalekovidno promatrao: „Kada gledamo sami sebe u prostoru i vremenu, naše svijesti su očito odvojene individue (slika-čestice), ali kada odemo izvan prostora i vremena, one bi mogle oblikovati sastojke jednog kontinuiranog toka života. Isto kao što je sa svjetlom i strujom, tako bi moglo biti i sa životom: fenomen je možda da pojedinci nose odvojena postojanja u prostoru i vremenu, međutim u dubljoj realnosti izvan prostora i vremena moguće je da smo svi mi članovi jednoga tijela.“