Cloudbuster


Cloudbuster je meni najfascinantnija Reichova naprava, osmišljena da utječe na atmosfersku orgonsku energiju time što će utjecati na oblake i njihov rast. To je možda najkontroverznija Reichova tvrdnja Demeo je još 1977. godine proveo sustavni niz testiranja s jednim od tih cloudbustera, kojeg je izradio pod vodstvom jednoga od Reichovih nekadašnjih suradnika.

Cloudbuster

Ispitali su je i utvrdili da je sustavno utjecala na raspored padalina na cjelokupnom području Kansasa. To je jedan način utjecanja na vrijeme na vrlo velikim područja. Za razliku od metode umjetnoga stvaranja oblaka (cloud seeding) koja se koristi kemikalijama kako bi utjecala na pojedine oblake, ovom se metodom utječe na temeljni energetski kontinuum preko vrlo velikoga područja te može potaknuti ili porast oblaka ili njihovo smanjivanje, ovisno o tome na koji ga način rabimo.

Cloudbuster je zapravo serija praznih cjevčica na stalku poput antene koji se može pomicati i prema nečemu usmjeriti. Nekoliko ih je Demeo sa suradnicima izradio za eksperimente koje je provodio u drugim zemljama, a najveći je projekt bio u Izraelu, drugi u Libiji, zatim u državi Eritreji, maloj zemlji na jugoistočnom rubu Sahare. Sve su te eksperimente podupirale vlade tih zemalja, bar u logističkome smislu i svi su eksperimenti pokazali veoma dobre rezultate.

Pri kraju su se u nekim područjima pojavili veoma dugi i teški sušni uvjeti koje su okončali snažni pljuskovi koji su zatim potrajali razmjerno dugo. Tu napravu se treba rabiti samo nekoliko sati ili dana. To je kao s uređajima za oživljavanje rada srce, objansio je Demeo. Ako prestane raditi, rabite uređaj da biste ga ponovno potaknuli na rad. Reich je na jednak način govorio o pulsiranju atmosfere. Kada atmosferska energija pulsira, izmjenjuju se prirodni ciklusi kišnih i sušnih razdoblja, ali nešto taj ciklus može poremetiti i tad nastupi sušno razdoblje. Rabite li cloud-buster na ispravan način tijekom kratkoga razdoblju, možete opet vratiti taj ciklus i imat ćete izmjenu kišnih i suhih razdoblja.

Demeo je radio na nekoliko takvih projekata u Sahari, no smatra da je znanje o tome nažalost nalik Pandorinoj kutiji. Dok je Reich bio živ, govorio je da je to tako važna stvar da je valja koordinirati na međunarodnoj razini. Njome se treba baviti znanstvena zajednica, morali bi je nadzirati stručnjaci meteorolozi, kao i ljudi koji razumiju način djelovanja orgonske energije. Ali danas je situacija nažalost, kaže Deemeo, veoma kaotična.

Ljudi uređaj postave u svome stražnjem dvorištu te ga ostave da ondje stoji danima, tjednima, a onda se pojavi suša i češu se po glavi jer ne znaju što su učinili.

To je uređaj koji je intrinzično upaljen jer to pitanje geometrije uređaja i same energije koja je vani. Dakle, ponaša se kao i akumulator kojega nikad ne morate paliti ili gasiti. Sastavi ga se kada je potreban, a potom rastavite.

Prema Demeo, ima nekih pustinjskih područja na kojima se i dalje provode eksperimenti, ali je njegova poruka svima da je sad vrijeme da se malo uspori jer je znanje o tome uređaju tako uznapredovalo da je nadmašilo naše znanje o eko-sustavima da mu je doista potrebno još mnogo istraživanja i koordiniranja. Ako npr. na jednom području uklonite sušu i potaknete kišu, uvijek postoji pitanje, jeste li sušu možda premjestiti drugdje pa trpi netko drugi, ili dobije veliku poplavu zbog onoga što ste učinili.

Postoje neke indikacije za nekoliko slučajeva u kojima su ljudi postupali neoprezno i izazvali negativne posljedice na međunarodnoj razini. I dok meni još uveijk fascinantno zvuči uopće postojanje takve tehnologije, Demeo tvrdi kako je sada vrijeme da se raspravi o tome da se malo uspori ovaj aspekt Reichove tehnologije. Otvoren podržava korištenje orgonskoga akumulatora jer ako pogriješite u radu s njime, jedino ćete možda naškoditi samome sebi, a često se ne dogodi ni to. Ako imate akumulator s elektrosmogom i sjednete u njega, obično se samo počnete osjećati loše i izađete iz njega. No, vrijeme je puno složenija stvar.

Izvor:

Krešimir Mišak